Eterična ulja ne smiju postati opterećenje.
Nekad danima ne osjećam povezanost s uljima. Nekad osjećam da mi je previše eteričnih ulja i potreban mi je odmak.
Zapitam se kakva sam ja to aromaterapeutkinja ako u svakom trenutku ne osjećam ushit i oduševljenje radi tih ljekovitih mirisnih molekula. Zar nije smisao da ulja pokrivaju ama baš sva moja stanja?
I tada krenem pisati. O uljima, o osjećaju, o sebi. I shvatim da se u pozadini odvija moja poznata životna priča: osjećaj da “moram” voljeti više nego što volim. Ili da mi nešto treba biti važno, iako zapravo nije. Ili naiđe onaj dio mene koji nije bio podržan da kaže ne da ne voli, da bira. Jer… što će tada drugi misliti o meni?
Pa se silim naći eterično ulje, silim se “uživati”, stvoriti neko ulje ili, očekujući da ću pronaći kraticu, da samu sebe naguram tamo gdje “bih trebala biti”.
Ulja tada šute. A zapravo me pozivaju da čujem sebe. Tek kad se čujem – ili kad sam tu, otvorena da čujem sebe, a ne glas nametnutih moranja – ima smisla posegnuti za eteričnim uljima.
Jer ona pričaju samo istinu i tu su da budu s našim najdubljim potrebama. Zato je i njihova šutnja – poruka. Da smo možda odlutale od sebe, a samim time – i od njih.
Nisam osoba koja uvijek uz sebe ima nekoliko bočica eteričnih ulja. Koristim ih periodično – iz potrebe ili iz gušta.
Ako eterična ulja nisu nešto što tebe privlači, i to je sasvim u redu. Ni ne pokušavaj se smjestiti u okvire samo da bi se osjećala prihvaćenom. Slušaj svoju intuiciju koja će te odvesti do ljudi, mjesta i alata za tvoje najveće dobro. A ako trebaš pomoć u filtriranju tog svog unutarnjeg glasa, tu sam za tebe.