Intervju sa Sašom Uljančić
Kao edukacijska rehabilitatorica i duša centra Vista, Saša je svoj rad posvetila demistificiranju ADHD-a i osnaživanju osoba da u svom jedinstvenom načinu funkcioniranja pronađu dar, a ne prepreku. S njom razgovaramo o tome zašto se blagdani mogu činiti kao “neprijateljski teritorij” za ADHD mozak i kako, uz prave alate i puno suosjećanja prema sebi, možemo preživjeti prosinac s osjećajem mira,
a ne neuspjeha.
- Kako blagdanski kaos specifično utječe na osobe s ADHD-om? Koji su najveći izazovi?
Zanimljivo je da većina osoba s ADHD-om zapravo obožava blagdane. Vole sve što je drugačije, živo, veselo, puno svjetla i energije, lampice, pjesme, druženja, poklone, osjećaj uzbuđenja u zraku. To je ono što njihov mozak voli, novost, stimulaciju i dinamiku. Blagdani su u tom smislu prava senzorna i emocionalna gozba, i često ih dočekuju s iskrenim oduševljenjem. No, s druge strane, iza te slike topline i blagdanskog sjaja krije se i druga strana medalje, gomila zadataka, planiranja, obaveza i očekivanja. Tu počinje onaj dio blagdana koji osobama s ADHD-om postaje težak, i gdje uzbuđenje lako prelazi u anksioznost i iscrpljenost. Iza božićnog stola punog hrane često stoji tjedan dana planiranja i kuhanja, iza savršenih poklona, sati smišljanja i potraga po trgovinama, a iza dekoracija, dani pokušaja da se sve posloži. Osobe s ADHD-om žele da sve ispadne lijepo, i često daju nevjerojatno puno sebe da to postignu. No upravo to planiranje, organizacija i održavanje fokusa zahtijevaju najveći napor, jer su to područja u kojima ADHD donosi najviše izazova. Često se javlja maskiranje, pokušaj da se održi slika savršene domaćice, žene ili mame koja sve stiže, koja je uvijek nasmijana i u toplom svjetlu lampica. Društvo i društvene mreže pojačavaju taj pritisak i stvaraju osjećaj da svi oko nas to nekako uspijevaju bez napora, pa osobe s ADHD-om ulažu ogromnu količinu energije da održe tu sliku. To ih često dovodi do krajnje iscrpljenosti i osjećaja neuspjeha. Mogli bismo reći da blagdani za osobe s ADHD-om imaju dvostruku prirodu, oni su istovremeno izvor iskrene radosti i velikog stresa. I to nije kontradikcija, to je jednostavno način na koji mozak koji traži stimulaciju, ali teško podnosi preopterećenje i reagira na „blagdanski kaos“. Kad to shvatimo, postaje lakše napraviti korake koji pomažu da se u svemu tome ne izgubimo. Ne moramo sve raditi sami, ne mora sve biti savršeno, i ponekad je sasvim u redu odabrati mir umjesto još jednog zadatka.
- Što je “ADHD paraliza” i zašto se često javlja pred hrpom blagdanskih zadataka?
ADHD paraliza je pojam koji opisuje osjećaj zaglavljenosti, kada osoba točno zna što treba obaviti, ali jednostavno ne može započeti. Nije riječ o lijenosti, nego o teškoći u pokretanju i organiziranju akcije, što je posljedica načina na koji funkcioniraju izvršne funkcije mozga kod ADHD-a. Jedna od ključnih izvršnih funkcija koja je kod ADHD-a oslabljena jest osjećaj za vrijeme. Osobe s ADHD-om vrijeme ne doživljavaju linearno kao većina ljudi, ono nije niz koraka „sad, kasnije, sutra“, nego postoji gotovo isključivo sad, ili kako to mnogi opisuju, postoje samo dva vremena: „sad“ i „nije sad“. Kad osoba s ADHD-om pomisli na blagdane, u glavi joj se u istom trenutku otvori desetak „tabova“, na jednom su božićni kolačići, na drugom pokloni, na trećem ukrašavanje jelke, na četvrtom obiteljski ručak, na petom druženja, na šestom božićni koncert u školi… Sve te slike, obaveze i emocije pojave se istovremeno i stvore trenutnu preplavljenost. Zbog teškoća u planiranju i procjeni koliko vremena što zahtijeva, mozak se vrlo brzo preoptereti i dolazi do zastoja, takozvane ADHD paralize. Osjećaju da bi trebali nešto učiniti, ali ne mogu odlučiti gdje početi. Iako izvana može izgledati kao odgađanje, zapravo se radi o biološkoj reakciji mozga koji je prekrcan informacijama, a nema dovoljno kapaciteta da ih organizira u jasan slijed koraka. U blagdansko vrijeme je to posebno izraženo, kupovina poklona, priprema hrane, dekoracije, obiteljska okupljanja, sve djeluje hitno i sve se događa odjednom. Kada sve to dođe u „sada“, mozak jednostavno stane. Zadatke treba razdijeliti na manje, vrlo konkretne korake, jer svaki mali dovršeni zadatak aktivira osjećaj uspjeha i potiče daljnji pokret. Također je važno smanjiti pritisak savršenstva, dopustiti si da nešto bude dovoljno dobro umjesto savršeno, često smanjuje pritisak i otvara prostor za akciju. Ukratko, ADHD paraliza nije manjak volje, nego rezultat preplavljenosti mozga koji istodobno pokušava obraditi previše informacija bez jasne vremenske strukture. Kad to shvati, osoba može sebi pristupiti s više strpljenja i suosjećanja, umjesto s kritikom.
- Kako osobe s ADHD-om mogu planirati blagdane, a da se ne osjećaju preopterećeno?
Planiranje je jedan od najvećih izazova za osobe s ADHD-om jer uključuje više izvršnih funkcija odjednom, vremensku orijentaciju, organizaciju, procjenu prioriteta i održavanje fokusa. Kad se svi ti procesi odvijaju u mozgu koji ima oslabljene izvršne funkcije, blagdansko planiranje vrlo lako preraste u osjećaj preopterećenosti. Prvi je korak, početi dovoljno rano. Što se ranije podijele obaveze i aktivnosti, to je lakše izbjeći osjećaj preplavljenosti i hitnosti. Jedna od najučinkovitijih strategija je stvaranje blagdanske rutine ili postupnika po koracima, jasno definiran niz aktivnosti s rasporedom vremena kada se što radi. Ako plan ostane samo u glavi, vrlo lako se izgubi nit ili postane izvor frustracije, jer misli i ideje postoje istovremeno, i teško ih je pratiti. Kada plan ili zadatke stavimo na papir ili u planer, misli se na neki način materijaliziraju, postaju opipljive, vidljive i manipulativne, možemo ih premještati po datumima, kombinirati ili prioritizirati, što omogućuje bolju kontrolu nad obavezama, smanjuje stres i pruža osjećaj da se stvari mogu sustavno obaviti. Korisno je uključiti vizualne podsjetnike, alarm ili check listu zadataka. Posebno treba imati na umu da je vrijeme za odmor i punjenje baterija jednako važno kao i vrijeme za izvršavanje zadataka, te ih valja pomno isplanirati. Realistična očekivanja i fleksibilnost čine plan održivim i doprinose unutarnjem miru tijekom blagdana.
- Kako komunicirati svoje potrebe obitelji i prijateljima koji možda ne razumiju izazove ADHD-a?
Komunikacija svojih potreba može biti izazov, osobito kada bliske osobe nemaju iskustva s ADHD-om i ne vide sve unutarnje procese i napor koji stoji iza svakodnevnih zadataka. U radu s klijentima često vidim da je ključ u jasnom, konkretnom i mirnom izražavanju svojih potreba, bez osjećaja da se moraju opravdavati. Dobro je koristiti „ja poruke“. Radi se o tome da se izražavaju osjećaji i potrebe bez okrivljavanja drugih. Primjerice: „Kad je prostor prepun buke i svi govore u isto vrijeme, teško mi je pratiti razgovor. Voljela bih kratku pauzu da se vratim u normalu.“ Ovakva poruka prenosi iskustvo i potrebu, a ne optužuje. Posebno je važno razumjeti kontekst ADHD-a kod žena s ADHD-om, osobito onih koje su dugo godina nedijagnosticirane. One su najčešće kroz godine postale majstorice u maskiranju, prikazivanju da je sve u redu, da sve kontroliraju i da uspješno odrađuju sve što život zahtijeva. Ispod te maske krije se anksioznost, tuga i osjećaj neuklapanja, a vrlo često i imposter sindrom, osjećaj da nije dovoljno dobra, da će svi jednom shvatiti da nije savršena ili da je lažna. Maskiranje i imposter sindrom posebno se ističu kod uspješnih žena s ADHD-om, koje izvana izgledaju kao da sve savršeno funkcionira u poslu, obitelji i društvenim odnosima, zbog čega se nerijetko javlja osjećaj preplavljenosti. U takvim situacijama vrlo je korisno imati barem jednu pouzdanu osobu na svojoj strani, nekoga kome možete dati signal kada je previše, da preuzme dio odgovornosti, dok se Vi povučete na kratko, recimo 15 minuta, u mirnu prostoriju, kako bi se opustili, disali i obnovili energiju prije nego nastavite dalje. Kratki time out daje osjećaj podrške i sigurnosti, olakšava komunikaciju s drugima i smanjuje osjećaj izoliranosti. Upravo u takvim malim, ali konkretnim strategijama leži način da blagdani i društvene situacije postanu manje stresni i više ispunjavajući.
- Koji je vaš ključni savjet za “preživljavanje” blagdana s osjećajem mira, a ne neuspjeha?
Najvažnije je zapamtiti da blagdani ne moraju biti savršeni da bi bili lijepi i ispunjeni. Osobe s ADHD-om često osjećaju pritisak da sve mora biti točno onako kao što zamišljaju ili kako društvo sugerira, što brzo vodi u stres i osjećaj neuspjeha. Blagdane je korisno promatrati kao priliku za napredovanje, a ne test savršenosti. Sve što je prošlo krivo ove godine, zaboravljeni pokloni, zagoreni kruh, preskočeni kolačići, mala kašnjenja ili nered na stolu, nije osobni neuspjeh. To su trenuci iz kojih možemo učiti i vježbati za sljedeće blagdane. I iskreno, ne brinite se, ispred vas je još mnogo blagdana u kojima možete isprobati nove ideje, zabrljati nešto i opet pokušati stvoriti savršeni ugođaj. Važno je dopustiti si da bude dovoljno dobro, a ne savršeno. Male oaze mira, kratka šetnja, trenutak s kavom u tišini ili nekoliko dubokih udaha, mogu napraviti ogromnu razliku u tome kako se osjećate kroz dan. Također pomaže postavljanje realnih očekivanja i delegiranje zadataka. Blagdani postaju puno ugodniji kada se odgovornosti dijele i kada znate da nije sve na vašim leđima. I što je najvažnije, smijete se i zabaviti usput! Malo blagog, nježnog humora prema sebi je snažan alat, ako nešto ne ispadne savršeno, možete reći: „E pa, barem sam probala!“. Za ilustraciju, jednom smo za božićni ručak imali vrlo jednostavan meni, samo juhu i prilog, jer je pas ukrao netom iz pećnice izvađenu puricu, s kuhinjskog stola i zavukao se s njom ispod stolića, na bijeli tepih u dnevnom boravku. Tada je to izgledalo kao potpuna katastrofa, pogotovo jer smo imali goste. No danas se svi još uvijek smijemo toj anegdoti i sjećamo je se s toplinom i nježnošću. I na kraju, nemojte se previše brinuti, sve će proći, svaki dan je nova prilika za neke nove greške, i ono što se danas čini kao katastrofa, sutra može biti zabavna anegdota koje ćete se prisjećati sa smijehom. Sigurno se to svima događa, a osobama s ADHD-om nešto češće nego drugima. Humor je zapravo alat za očuvanje mentalnog zdravlja. Učiti oprostiti sebi pogreške jednako je važno kao i oprostiti ih drugima, i to je ključ za mirnije i radosnije blagdane.
Zahvaljujemo Saši na stručnim i toplim smjernicama koje osobama s ADHD-om mogu olakšati blagdansko razdoblje i donijeti više jasnoće, razumijevanja i unutarnjeg mira.