Nedavno sam čula rečenicu koja me zaustavila:
“U redu je u prijateljstvu biti nezreo, neprorađen i nesavršen.”
Na prvu mi je zazvonila istinito. Naravno da je u redu. Nitko od nas nije gotov proizvod.
Ali onda je došao drugi val misli. Ako smo svi pomalo nezreli, što to zapravo znači za odnos?
Gdje je granica između ljudskosti i dinamike koja nas iscrpljuje?
To pitanje me povelo dublje.
Prijateljstvo kao prostor daha, ne discipliniranja
Prijateljstvo, za razliku od partnerstva, nije odnos neprekidne emocionalne blizine i zajedničkog vođenja života. U partnerstvu gradimo ritam, dom, planove. Prijateljstvo je nježnije u intenzitetu i često slobodnije u formi. Upravo zato može biti mjesto predaha i istinitosti, gdje se ne moramo stalno usklađivati, dokazivati ili biti nečiji drugi stup kuće.
Prijateljstvo je odnos u kojem trebamo moći disati.
Ponekad očekujemo da će odnosi u našem odraslom životu biti čisti, stabilni i emocionalno zreli.
Realnost je puno manje uredna. Svi povremeno skliznemo u stare obrane, ego, osjetljivost ili tvrdoglavost. Nekad smo mudri i širokog srca, a nekad smo… baš djeca.
Pa koliko je te nezrelosti zapravo u redu imati u prijateljstvu?
Granica između razumijevanja i gubitka sebe
Odgovor nećemo naći u brojci, nego u osjećaju.
U prijateljstvu je dozvoljeno onoliko nezrelosti koliko odnos može nositi bez da te iscrpljuje, guši ili udaljava od sebe.
Postoje tri pitanja koja vrijedi sebi postaviti.
1. Jesmo li oboje sposobni za refleksiju?
Nezrelost sama po sebi nije problem. Problem nastane kada je netko ne želi vidjeti.
Zdrav odnos ne traži savršenost. Traži sposobnost da se zastane i kaže:
“Vidim gdje sam pretjerala. Žao mi je.”
“Sad sam reagirala iz straha.”
“Bila sam u egu.”
Tu se stvara osjećaj slobode – prostora gdje mogu biti ono što jesam, sa svojom toplinom, izražajnošću, pa i povremenom nesigurnošću, a da druga osoba to ne doživljava kao prijetnju.
Kada naše postojanje postane opasno za tuđi unutarnji svijet, to ne govori o našoj vrijednosti, nego o njihovoj rani koja traži pažnju. Empatija je važna, ali ne na račun vlastitog postojanja.
Prijateljstvo koje diše dopušta da budemo različiti, a ipak bliski.
2. Ponavlja li se nezrelost kao obrazac koji te iscrpljuje?
Povremene epizode su normalne. Život nas vozi gore-dolje.
No ako se kronično osjećaš kao da:
• nosiš odnos
• držiš emocionalni prostor sama
• uvijek “podupireš”, a rijetko se nasloniš
• izlaziš iz druženja prazna, a ne puna
to je znak neravnoteže, a ne prirodnih trenutaka slabosti koje svi imamo.
Tada nije pitanje je li druga osoba loša.
Pitanje je koliko ta dinamika služi tvom srcu i tvom živčanom sustavu.
3. Hranite li jedna drugu ili odnos stalno nešto jede?
Zdrava prijateljstva imaju uspona i padova. Ima dana kada jedna nosi više, i dana kada druga.
No temeljni osjećaj ostaje:
Ovaj odnos mi dobro sjeda.
I kad je teško, ipak rastemo.
Mogu biti ranjiva.
Mogu biti svoja.
Osjećam da je i meni i njoj stalo.
Ako je prijateljstvo samo intenzitet, drama ili stalna emocionalna zadaća, to nije nezrelost.
To je teret.
Nekad će te netko voljeti i istovremeno ga može boljeti tvoja sloboda, otvorenost ili širina.
To se događa. Svi nosimo stare rane.
Važno je osjetiti gdje prestaje empatija, a počinje gubitak sebe.
Prijateljstvo ne smije tražiti da se stisneš.
Ako moraš biti manja da bi te voljeli, to nije odnos, nego odricanje od autentičnosti.
Prijateljstva koja traju nisu savršena
Najljepše prijateljstvo nije ono u kojem nema pucanja.
Nego ono gdje pucanje ne znači kraj, nego priliku da obje vidite malo dublje.
Mekoća. Istina. Zajedničko vraćanje.
To čini odnos živim.
Biti prijatelj ne znači biti terapeut ni roditelj.
To znači rasti zajedno. Nekad elegantno, nekad trapavo. Tako ljudski.
I ako osjetiš da neka nezrelost prelazi tvoju granicu, to nije znak da si hladna ili zahtjevna.
To je znak da si odrasla. I da poštuješ sebe jednako koliko poštuješ odnos.
Za kraj
Ne moramo biti savršeni da bismo bili bliski.
Samo dovoljno svjesni, dovoljno iskreni i dovoljno otvoreni da učimo iz onih trenutaka kada nismo bili svoji najbolji.
To je prijateljstvo koje može izdržati vrijeme.
Ako te ovo dotaknulo, možda je pravo pitanje:
Koji odnosi danas u tvom životu trebaju malo više istine, a malo manje izdržavanja?
Rado bih čula tvoja razmišljanja. Piši mi na info@centarsvoja.hr ili klikni OVDJE.