Kad nas sram zaustavi korak do uspjeha
Na početku osmišljavanja koncepta Centra SVOJA. bila sam puna entuzijazma. Uvjerena da će moja ideja da budem tu za žene napokon postati realnost, dobiti svoje ruho – i vizualno i komunikacijski – jedva sam čekala da se to dogodi.
Sve do par tjedana prije otvorenja.
Pojavila se sumnja i nesigurnost, a moj um je u kratkom roku smislio barem pet jako dobrih argumenata zašto ipak ne bih trebala ići dalje s tim. Susrela sam se s tim osjećajem već puno puta i, iskreno, nerijetko sam mu i povjerovala… i odustala.
To nije samo moja priča.
Slično je to onom osjećaju kad si blizu ostvarenja nečega važnog – a onda nešto krene po zlu. Tjednima se pripremaš, daješ sve od sebe – ali dogodi ti se da pošalješ mail s greškom, zakasniš na sastanak ili se dogodi neugodna situacija koja sve poremeti.
Kako je moguće da nakon svega što sam uložila – ipak nešto zeznem?
Kao da te neka nevidljiva sila pogura u neuspjeh. Kao da same sebi stanemo na put.
Takve situacije nazivamo samosabotažom. Razlozi za samosabotažu mogu biti različiti – od perfekcionizma i straha od neuspjeha do nesigurnosti ili straha od promjene. No u mnogim slučajevima u pozadini se može nalaziti i sram.
Kad uspjeh pokrene unutarnju napetost
Brené Brown, istraživačica srama i ranjivosti, definira sram kao bolan osjećaj da smo na neki način manjkavi i zbog toga nedostojni ljubavi i pripadanja.
Kada u sebi nosimo takva uvjerenja, situacije u kojima nas drugi vide, procjenjuju ili prepoznaju mogu izazvati snažnu unutarnju nelagodu.
Iako svjesno želimo uspjeti, negdje u pozadini može se pojaviti glas:
„Što ako otkriju da zapravo nisam dovoljno dobra?”
„Što ako sada očekuju još više od mene?”
„Što ako ne uspijem održati ovo?”
Tako dolazimo do unutarnjeg konflikta. Jedan dio nas želi naprijed, a drugi želi sigurnost i poznato. U takvim trenucima ponekad nesvjesno napravimo korak koji nas uspori ili zaustavi – sabotiramo same sebe.
Zaštitni dijelovi psihe
Neki terapijski pristupi, poput modela Internal Family Systems (IFS), objašnjavaju da se naša psiha sastoji od različitih dijelova koji imaju određene uloge. Neki od tih dijelova imaju zaštitnu funkciju. Nastali su u trenucima kada smo učili kako se nositi s kritikom, odbacivanjem ili posramljivanjem.
Ako je dijete doživjelo da je opasno isticati se, biti glasno, kreativno ili snažno, može razviti strategije koje ga štite od ponovnog povređivanja. Kasnije u životu ti zaštitni obrasci mogu i dalje biti aktivni, čak i kada su se okolnosti promijenile. Može se dogoditi da, kada se približimo nečemu važnom – novom poslu, javnom nastupu, uspjehu ili većoj vidljivosti, dio nas se želi povući, usporiti razvoj događaja ili zaustaviti situaciju koja uznemiruje naš unutarnji zaštitni mehanizam. Odlučimo da je ipak bolje otkazati dogovore, povući se od ljudi ili odustati od svog plana.
Izvana to može izgledati kao samosabotaža, a iznutra je često riječ o pokušaju zaštite od moguće emocionalne boli. Naša se psiha sjeća nelagodnih situacija i alarmira – “nemoj se izlagati, znaš da ćeš biti povrijeđena”.
Sram i reakcije tijela
Iskustva poput srama ne događaju se samo na razini misli. Stručnjaci različitih teorija iz područja psihologije naglašavaju da se emocionalna iskustva odražavaju u reakcijama živčanog sustava.
Kada se približimo situaciji koju naš organizam doživljava kao potencijalno prijeteću – izlaganje, procjena drugih ili velika promjena – živčani sustav može aktivirati stresnu reakciju, kao što je:
• tjeskoba
• unutarnja napetost
• osjećaj kaotičnosti ili žurbe
• odgađanje i izbjegavanje
• umor ili osjećaj zamrznutosti.
Te reakcije najčešće nastaju automatski. One su dio načina na koji nas organizam pokušava zaštititi od ponovnog iskustva boli, odbacivanja ili posramljivanja.
Kako izaći iz kruga samosabotaže
Pokušaj da samosabotažu pobijedimo isključivo snagom volje često ne donosi dugoročne rezultate. Ako su naši obrasci povezani sa sramom i strahom, važan korak je stvaranje osjećaja sigurnosti.
U terapijskom radu pomaže:
Prepoznati što se događa
Primijetiti trenutke kada se pojavljuju povlačenje, odgađanje ili unutarnja napetost.
Razumjeti zaštitnu funkciju
Umjesto da sebe kritiziramo, pokušati razumjeti što taj dio nas pokušava spriječiti ili zaštititi.
Provjeriti kakva je realnost sada
Situacije koje su nekada bile bolne ili opasne danas često više nisu iste.
Graditi nova iskustva
Male, postupne situacije u kojima možemo biti viđeni, izraženi i podržani pomažu živčanom sustavu učiti da izlaganje može biti sigurno.
U tom procesu psihoterapija može biti vrijedna podrška jer pruža siguran prostor u kojem možemo razumjeti stare obrasce, dotaknuti potrebe koje su u nekom dijelu našeg života ostale neispunjene i postupno razvijati nove načine reagiranja.
Kao što Brené Brown kaže o sramu: “Sram mrzi kad se otvorimo i ispričamo svoju priču. Mrzi biti omotan riječima – ne može preživjeti da ga se podijeli. Sram voli tajnovitost.”
Zato je važno pričati, dijeliti, tražiti nova iskustva i otvoriti se svijetu i ljudima. Znam kako to može biti bolno, strašno i teško – zato ne moramo sve odjednom. Korak po korak – kao što se snijeg topi pahuljicu po pahuljicu na proljetnom suncu, tako i mikro-iskustva sigurnosti, povezanosti i prihvaćanja polako otapaju okov samosabotaže.
Nisi sama na ovom putu
Ako prepoznaješ da te samosabotaža često zaustavlja na putu prema onome što ti je važno, znaj da takvi obrasci nisu rijetki.
U Centru SVOJA. radimo sa ženama koje žele bolje razumjeti svoje unutarnje obrasce, otpustiti stare strategije preživljavanja i razviti više sigurnosti u odnosu prema sebi i drugima.
Kada počnu razumijevati svoj stram i postupno ga razrješavati, mnoge moje klijentice primijete da se otvara više prostora za spontanost, autentičnost i slobodnije donošenje odluka.
Zanima te više o ovoj temi? Nastavi čitati ovdje.
Ja sam Tamara Šamec. Edukantica sam tjelesno orijentirane psihoterapije i aromaterapeutkinja. Posvetila sam se radu sa ženama kojima pomažem da budu više svoje – cjelovite, slobodnije, zadovoljnije.
Nazovi 091/6392–452 i popričajmo, bez obaveze, o tome što trebaš i kako te mogu podržati.
Možeš i pisati na tamara@centarsvoja.hr.
Tu sam za tebe.
